Zabava

Psihijatri u 300 različitih istraživanja potvrdili točnost stare izreke

Posljednjih 20 godina psihijatri proučavaju post traumatski rast. Čak je 300 različitih istraživanja provedeno na tu temu i gotovo sva upućuju na istinitost narodnih izreka kako nakon svake kiše svane sunce ili kako je svako zlo za neko dobro.

Termin koji obuhvaća niz kompleksnih varijabli što se događaju u ljudskom umu, duši i tijelu, nakon proživljene i preživljene traume, još je devedesetih skovao dvojac psihijatara Richard TedeschiLawrence Calhoun.

Prema svim dostupnim relevantnim znanstvenim istraživanjima, čak 70 posto ljudi koji su bili suočeni s teškim izazovima u životu ili traumama, nakon što nedaće prođu, dožive i neki vid pozitivnog psihološkog rasta i razvoja.

Rast nakon traume nije ništa drugo nego osjećaj da život vrijedi više. Shvaćanje koje sve mogućnosti leže pred vama. Veće zadovoljstvo u vezama s ljudima do kojih nam je stalo. Bogatiji duhovni život. Osjećaj povezanosti s “nečim većim” od vas. Unutarnja snaga.

Primjerice, borba s rakom može u osobi potaknuti potrebu za većom bliskošću s članovima obitelji, dočim bi kratak susret sa smrću mogao potaknuti duhovne promjene kakve do tada osoba nije spoznavala.

Psiholozi su otkrili kako su ljudi nakon proživljene traume suosjećajniji, empatičniji, spremniji pomagati drugima, altruističniji. Žele djelovati za opće dobro.

Kako bi nakon traume iskusili osobni rast, događaj koji mu je prethodio mora biti takvog inenziteta da u pitanje dovede sva uvjerenja, stavove i mišljenja, koje je osoba imala prije nesretnog događaja.

Prema Tedeschiju, takve traume pravi su potresi koji temeljito uzdrmaju identitet, uvjerenja i na dotadašnjim iskustvima utemeljena stajališta.

To su događaji koji nas doslovce potresu do te mjere da, sve što preostane su ruševine na kojima moramo izgraditi sasvim novu osobu. Što je događaj intenzivniji, a navedene posljedice snažnije, to je veća vjerojatnost kako ćemo napustiti ono što smo bili prije i primiti se posla izgradnje jedne sasvim nove, bolje, osobe.

Proces izgradnje izgleda otprilike ovako: nakon traumatičnog događaja, bolesti ili gubitka voljene osobe, slijedi detaljno analiziranje događaja. To razmišljanje o svemu što se dogodilo uobičajeno je popraćeno snažnim emocijama.

Tuga, ljutnja i tjeskoba uobičajene su emocije koje osjećamo nakon takvih događaja, a rast se događa na njihovim rubovima. Događa se kada shvatimo okolnosti u kojima smo se nalazili, pravilno protumačimo te negativne emocije, prihvatimo ih kako normalnu reakciju na događaj i potom negativan događaj stavimo u pravi kontekst. Pronađemo mu mjesto u procesu razumijevanja vlastitog života.

Proces ponovne izgradnje može biti jako težak, jer moramo napustiti sve svoje dotadašnje planove, ono što smo bili i čemu smo stremili. Osim povratka na staro, baš taj trenutak može i trebao bi biti prijelomni trenutak odluke da započnemo jedan sasvim novi, bolji, život.

Osoba koja je preživjela, sebe počne gledati u pozitivnom svjetlu, kao nekoga tko je pobijedio, savladao sve izazove i počinje uklanjati sve prepreke.

Takva se osoba iznova gradi, postaje izvornija, pronalazi novu snagu u sebi.

net.hr

Komentari

Komentari

To Top