Adio Kapetane, mirno more!

“Što napisati nakon 20 godina igranja…” započela je kapetanica Ženskog košarkaškog kluba Raguse Katarina Zarač Čagalj post na svom facebook profilu. Koliko je teško donijeti takvu odluku, koju svi sportaši u jednom velikom trenutku svoje karijere trebaju donijeti? Osvojila je jedno prvenstvo, drugo prvenstvo, Kup i još mnogo toga u svojoj dvadesetogodišnjoj karijeri, koja je sve samo ne mala. Cijelom Dubrovniku donijela je, uz svoje suigračice, jednu od najljepših promocija sporta i ženske košarke na ovim prostorima.

Njeno oproštajno pismo donosimo u cijelosti:

“Što napisati nakon 20 godina igranja najdražeg sporta… Na red je došlo donijeti i najtežu odluku u mom životu. Nakon niza neprospavanih noći i dugog razmišljanja o tome da li odigrati i još jednu sezonu u najdražem dresu, odlučila sam ipak da je došao KRAJ. Zbog svakodnevnih obaveza, bilo poslovnih bilo privatnih, i velikog napora što iziskuje profesionalno bavljenje košarkom došlo je do određenog zasićenja gdje je to sve skupa postalo za mene prevelik ‘zalogaj’.
Toliko lijepih trenutaka, toliko poznanstava, igračica koje su prošle kroz klub sve ove godine, silnih putovanja skoro svaki vikend, toliko prijeđenih kilometara, događaja za pamćenje, doživljaja i momenata sam doživjela da bih mogla knjigu napisati.
Nikada mi nije bio problem trenirati svaki dan, i dva puta dnevno…trčati iz škole, faksa ili s posla da bih stigla odraditi trening. Taj osjećaj kad si u dvorani s loptom se ne može opisati, jednostavno na sve probleme zaboraviš.
Svaki trenutak u košarci ću pamtiti do kraja života. Od onih trenutaka u klubu kad nije bilo dobro, kada je u pitanju bila egzistencija kluba, do onih najljepših trenutaka kad smo prvi put u povijesti kluba osvojili PRVENSTVO I KUP! BITI KAPETAN u tom povijesnom trenutku je nešto nezaboravno i posebno. Podizanje pehara osvajača kupa na povijesnim Gripama je ostvarenje sna svakog sportaša. Sve to me je izgradilo kao osobu jer mi je dalo jedno ogromno životno i sportsko iskustvo.
Od sada će možda biti malo čudnije jer zadnju utakmicu koju sam propustila bilo je već sad davne 2015. godine. Ali eto, vrijeme je za okretanje nove stranice u životu.
Hvala svim mojim curama u klubu na prijateljstvu i podršci ,uvijek smo bile jedne uz drugu u svakakvim trenucima kroz karijeru, samo one znaju što smo sve prošle zajedno…a zajedno smo stvorile MENTALITET POBJEDNIKA.
Hvala trenericama i trenerima što su me naučili o košarci u ovih 20 godina.
Hvala predsjedniku Tomislavu Tabaku što je omogućio da se sve ovo ostvari.
Tu su naravno, i Tonći Vlašić, Rafael Barkiđija, Davor Lopin i izuzetno.com koji su uvijek spremno pisali o nama i u ponekim situacijama nas nasmijavali s njihovim člancima…
I na kraju najvažnije veliko HVALA mojim roditeljima, sestri, mužu i cijeloj familiji što su bili sve ove godine uz mene. Najveća podrška, kad je bilo najteže. Hvala im što su SVAKU utakmicu gledali i navijali.
Sad je vrijeme za neke nove stvari u životu. Naravno, košarka iz mene ne može. Vrijeme je da svoje iskustvo i znanje prenesem na mlađim uzrastima kao trener.
Sretno mom klubu u daljnjem radu i nadam se novim trofejima.
Od sada sam Vaš najveći navijač u dvorani.🥇🏆🏀”

Kapetanice, želimo ti svu sreću u daljnjem poslovnom i privatnom životu, te vjerujemo kako ćeš, što god odabereš – biti i dalje najbolja u tome.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.