Potpisno pero: Vlaho Raič
Iz fotografskog oka: NM
Susret 20. kola Ardiaei je dočekao u potpunom miru gledajući pozicije na tablici. Međutim, sastav trenera Antonija Lončarice za svaki se susret motivira nevjerojatno visokim natjecateljskim duhom i zajedništvom, te primjerom dokazuje da stalni boravak na “tronu Bogova” ne mora donijeti – dosadnu svakodnevicu. Pobjedom 38-25 protiv tradicionalno neugodne i ugledne ekipe splitskog Krilnika nagrađena je želja, motiv i borbenost domaćeg sastava od prve sekunde.
Čvrstom obranom, autoritativnim stavom vratara i brojnim varijetetima pripremljenih akcija u fazi napada Ardiaei je potvrdio predvidljiva nova dva boda, ali bez ikakvih znakova opuštanja. Gosti su unatoč hrabrosti i uspravnom stavu u neosvojivoj domaćoj utvrdi potonuli već u “rafalnom uvodu” – semafor je neumoljivo pokazao 4:0. Ton susreta se nastavio u istom stilu sve do samoga kraja jedne izuzetno gledljive i dosta atraktivne rukometne predstave – neumoljivi domaćin i neumoljivo mentalno čvrst gost. Dovoljno za uvjerljivih 20:11 na poluvremenu i dodatnih četiri pogotka plusa na kraju i konačnih 13 koraka razmaka.
Posljednja četvrtina susreta kada je Ardiaei već bio na +10 poslužila je inteligentnom i lucidnom strategu Lončarici “otvaranje dijamantnog izloga” – Mladi igrači obogatili su ovaj dvoboj samim svojim ulaskom zaradivši ovacije vijernih navijača i znatiželjnika koji dolaze gledati klub u zdravom sportskom rastu. Uistinu je bilo vrijedno svjedočiti i tom periodu susreta kada je zrak osim znoja i umora odisao i elegancijom i ponekim “šmekerskim potezom” – Krilnik je pokazao kako se u porazu može biti “veći od sebe” – Pažljivi gledatelj mogao je zamijetiti čelični otpor, ljutnju na same sebe na kraju susreta i srdačne čestitke pobjednika. Zabluda je da poraženi u sportu nije – “pobjednik uz rezultatskog pobjednika”.
Ardiaei – “streljačka krvna slika” – devet pogodaka Marino Knez, sedam Leo Brnin, Petar Bazdan šest iznuđenih aplauza, Luka Butorac pet, Hrvoje Lončarica četiri, po dva puta mreže su “uznemiravali” Teo Putica i Andro Puljizević., dok su ništa manje vrijedni od ostalih bili i Matija Gabrieri, Pero Kevo i Marijan Šipić.
Krilnik su predvodili postignutim pogocima Anteo Balić i Luka Zelembaba – “po pet za pet” , uz ostale strijelce i one koji nisu tresli mrežu, a dali su doprinos kolektivnom “usponu u padu”.
Izuzetno.com nakon susreta razgovarao je u predivnom tonu i skupljao “dirljive sportsko-životne note” za svoje vjerne čitatelje. Naime, igrači Krilnika Ilija Perak, Marjan Turković i Patrik Radić hrvatski su Olimpijci s “velikim O”. Članovi rukometne reprezentacije za gluhe i nagluhe koji u svibnju u rasplesanom Brazilu love olimpijsko zlato za našu zastavu i note himne u idiličnom okružju dobrih ljudi, pjesme i veselja, beskrajnim plaža, prelijepih i predobrih žena, uz “pobjedu rukometa nad nogometom”. Barem jednom. Ali uvijek uz te i iste druge brojne junake i nove koji će nastati. U ponedjeljak u 08:00 i dok god živi Izuzetno.com.
Uistinu. Jedan susret – četiri pobjednika. Ardiaei i tri životna i sportska olimpijca…
