„Djeco – i vi ćete jednog dana na Olimpijske igre, svi smo jednaki!”

Razgovor s troje hrvatskih rukometnih reprezenativaca za gluhe i nagluhe osobe Ilijom Peranom, Marjanom Turkovićem i Patrikom Radićem

Potpisno pero: Vlaho Raič

Iz fotografskog oka: NM

Život neumorno piše divne priče i one ponekad nezamjetno prolaze pokraj nas. Umjesto da samo obratimo pozornost i obogatimo se pozitivnim duhom. Rukometaši Krilnika koji su protekle subote gostovali u Gospinom polju u svojim redovima imaju tri dijamanta – Ilija Perak, Marjan Turković i Patrik Radić hrvatski su rukometni reprezentativci gluhih osoba i kruna njihovog upornog rada i galona prolivenog znoja nagrađena je odavno – Ilija i Marjan putuju na svoje treće Olimpijske igre (OIG – Olimpijske igre gluhih n.a.), dok Patrik Radić ima premijerni nastup. Oduševili su tim izuzetno.com i uvjereni smo da će i naše čitatelje.

Kako su godine rukometa utjecale i utječu na Vaš život i sve najvažnije aspekte života, obzirom da svakome koji ima bilo kakvo oštećenje je potrebno nešto dodatno ne da dosegne „zdrave ljude”, jer su svi ljudi jednaki, već da pomogne isključivo sebi u borbi s motivom dodatne sreće – primijetili smo da ste unatoč tom nedostatku izuzetno sretne i ispunjene osobe, te ste i nas i sve okupljene samim razgovorom učinili sretnijima?

Marjan Turković: Hrvatski sportski savez gluhih osnovan je 1992. godine, a samim time je i rukometna reprezentacija gluhih nastupila na svojim prvim Olimpijskim igrama u Sofiji 1993. gdje je osvojila broncu. Negdje od 2000. godine veliki broj gluhih i nagluhih osoba počelo se uključivati u sport, posebno rukomet. U ovih 30 godina imamo kao Hrvatska rukometna reprezentacija jako puno uspjeha na najvećim natjecanjima poput Olimpijskih igara i Svjetskog i Europskog prvenstva. Imamo šest olimpijskih zlata, jedno srebro i tri bronce. Tri zlata sa Svjetskih prvenstava, te pet zlata i jedno srebro s Europskih prvenstava. Sada se pripremamo za nastup na Olimpijskim igrama u Brazilu od 1. – 15. svibnja (Ljetne OI n.a.). Najjači tradicionalni suparnici su nam Rusija, Njemačka, Danska i Srbija koje uz nas su redoviti sudionici i uvijek idu na medalju.

Je li se u Hrvatskoj dovoljno potiče i ohrabruje djecu i odrasle osobe s oštećenjem sluha na uključivanje u sport?

Marjan Turković – Dva palca gore za zlato u Brazilu

Marjan Turković: Dosta ih se uključuje po mom mišljenju. Hrvatska ima puno bivših sportaša i oni uz druge uključuju djecu u sportove. Uvijek imamo mlade dečke koji se priključuju i potiče ih se jako i najosjetljivija skupina, to su djeca, također su tu i ulaze u sve sportove koje imamo. 

Utjecaj bavljenja sportom na život gluhih i nagluhih osoba…

Ilija Perak – reprezentativac i prevoditelj gluhonijemim osobama Splitsko-dalmatinske županije

Ilija Perak: Imali smo 2018. godine Svjetsko prvenstvo u Brazilu na kojem smo nastupili i obranili zlato iz 2014. godine. Sport je najlakši način kroz koji možemo biti uključeni u sve što se tiče životnog i ljudi nas time lakše i bolje prihvaćaju i uključeni smo onda i u sve drugo. Samim time koliko je sport uključen u naš život – osjećajući onako kao kad gledate na televiziji, čitate u novinama i povijesno gledajući, imamo i mi kao i svatko svoje snove. Kroz sport smo upravo to osjetili i nama to uistinu dobro dođe. Što se tiče sporta gluhih i nagluhih to su sve momci kao i drugi – imaju svoje poslove i marljivo rade i koriste godišnje odmore za pripreme natjecanja koja dolaze, tipa Europsko i Svjetsko prvenstvo, te Olimpijske igre. Tako ćemo se i sada pripremati za Brazil i ako Bog da osvojiti zlato. Mi smo potpuno jednaki kao i svi drugi ljudi. Imamo djecu, posao, igramo sport i sve ostale stvari radimo kao i drugi. 

Kakve u Vama stvaraju osjećaje nastupi na velikim europskim i svjetskim natjecanjima? 

Marijan Turković odao nam je i tajne komunikacije igrača na terenu

Marijan Turković: To je velika stvar za nas gluhe i nagluhe. Također, upoznajemo diljem svijeta druge ljude i druge gluhe i nagluhe osobe, upoznajemo druge države, igramo protiv raznih reprezentacija. Svakako je prisutan osjećaj velike uzbuđenosti, a i rezultat je važan u svemu tome, kao i svakome tko ima zdravi natjecateljski duh. 

Patrik Radić – iako miran, uzbuđen zbog premijere na OI

Patrik Radić (prvi nastup na OI n.a.): Sada kada ću prvi put nastupiti na Olimpijskim igrama mogu reći da je osjećaj jako poseban. Uzbuđen sam. Prvi put predstavljam našu Hrvatsku. I nadam se da ću se pokazati u najboljem svjetlu i time doprinijeti momčadi u našem cilju – zlatu.

Pada dogovor za zlato

Ilija Perak: Meni će, kao i Marjanu, ovo biti treće Olimpijske igre. Napadamo zlato u Brazilu i za to se ozbiljno pripremamo. Želimo ga vratiti u našu vitrinu. Imperativ i motivacija su nam još veći, najbolje je biti prvi, težiti tome, ali sve to ovisi koliko ćemo mi uložiti u sebe. Općenito je jako važno koliko ljudi ulažu u sebe i taj trud je presudan često. Nadamo se da ćemo uspjeti.

Kakvu bi poruku poslali djeci i osobama gluhim i nagluhim da se ohrabre i uđu u svijet sporta i čija podrška je potrebna da svijet sporta gluhih i nagluhih se održi i naraste?

Tri rijetko viđena optimistična lica

Svi: Sva djeca i osobe s oštećenjem sluha – dođite, vidite. Ima vas dosta i uključite se slobodno u sport. Mi smo svi jednaki. Poruka roditeljima je da dovedu svoju djecu na aktivnosti i sportove koje imamo. Jako je važna podrška od gradova i županija, te same države. Osnovno je da mi koji smo u sportu imamo potporu obitelji i prijatelja. Ali da bi se ova cijela priča nastavila i rasla najviše mogu učiniti država, gradovi i županije i naravno da ostvarimo prava koja imamo i iskoristimo ih za naš boljitak u životu.

Rastali smo se srdačno. Iako, da se mi sa izuzetno.com pitamo, s ovim životnim i sportskim junacima pričali bi unedogled. Optimizam, pozitivnost, radost, ispunjenje i nijedna jedina negativna misao, a kamoli riječ. I što čovjek da više poželi od života? Uistinu ništa. Njima neka dođe u svibnju u Brazilu samo jedna od nagrada neba u obliku zlata za Hrvatsku i njih. I da, ne zaboravimo, da je njihovo zlato na Olimpijskim igrama možda i vrijednije od zlata na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Možda. Po nama – svakako! 

Fokusiranost u svakom detalju rukometne izvedbe

SPORT ZA GLUHE OSOBE

Tijelo „Dobrotvor” osnovano u Zagrebu davne 1925. godine omogućilo je pojavu sportova za gluhe osobe. Plemenitost i razum rođeni prije 97 godina počeli su već tada okupljati sportske klubove i sportska društva gluhih osoba s područja cijele Hrvatske, jer inače ne postoji sport ili sportska disciplina u kojoj gluha osoba ne može nastupiti ili konstantno se njome baviti, što je od izuzetne važnosti za naglasiti u kontekstu možebitnog obeshrabrenja gluhih koji žele stupiti na polje sporta.

Hrvatski športski savez gluhih HSSG djeluje od 29.02.1992. godine i okuplja sve klubove i društva gluhih osoba i samostalan je i direktan član Međunarodnog odbora za sport gluhih CISS od 1993. i na međunarodnoj razini je odvojen i nije dio Međunarodnog Paraolimpijskog odbora – potvrđeno 2002. CISS je osnovan 1924. godine i priznat je i prihvaćen od strane Međunarodnog olimpijskog odbora MOO još 1955 i konačno je isto tijelo odobrilo zahtjev za preimenovanje Svjetskih igara gluhih u Olimpijske igre gluhih (Deaflympics), koje su na rasporedu ove godine u Caxias do Sul, Brazil (01.-15. svibnja).